Koncesije nad plažama u Crnoj Gori omogućene su uz političko objašnjenje da će se od ukupnog iznosa naknade za koncesiju polovica ulagati u razvoj lokalnih općina. No umjesto demokratskog odlučivanja o tome, ovo pitanje je centralizirano, dio sredstva se umjesto u razvoj lokalnih sredina ili drži na računima ili nenamjenski ulaže.

Turistički orijentisana Crna Gora, sa svojih 300 kilometara obale od čega svega 70 km plaža, karakteriše se centralizovanim pristupom upravljanju primorskim pojasom. Kao rezultat, Javno preduzeće Morsko Dobro kontroliše ekonomski najznačajniju petinu crnogorske teritorije (18,5%), odlučujući – između ostalog – u ime šest primorskih opština kome će biti dodijeljene koncesije za kupališta, terase i privremene objekte, te raspolažući novčanim sredstvima prikupljenim od zakupa, uz zakonsku obavezu da uplati opštinama polovinu ukupnih prihoda, te da drugu polovinu uloži u obalnu infrastrukturu.

Studije koje su provele organizacije nevladinog sektora ukazuju da se ova pravila ne primjenjuju u potpunosti, konkurenti na javnim pozivima se žale da su pojedinci “jednakiji” pred zakonom od drugih, a dio opozicije smatra da bi – uprkos malim dimenzijama zemlje – adekvatniji model za upravljanje obalom bio hrvatski u kojem o koncesijama odlučuju županije. Crnogorsko Javno preduzeće Morsko Dobro (JP MD), osnovano 1992. godine da bi sprovodilo Zakon o morskom dobru, dobilo je početkom marta trećeg direktora u nepunih godinu dana, nakon što su obojica njegovih prethodnika napustila funkciju zbog afera u vezi sa davanjem plaža u zakup.

Bivši državni sekretar pri ministarstvu turizma, Predrag Jelušić, imenovan je za direktora nakon što je njegov prethodnik, Mihailo Đurović, podnio ostavku svega šest mjeseci nakon dolaska na funkciju, uslijed skandala koji je nastao zbog odluke da se obustavi postupak vrednovanja ponuda na Javni poziv za zakup kupališta u Baru, Budvi, Kotoru i Tivtu – navodno zbog formalne greške u tenderskoj dokumentaciji. (U spornoj rečenici u Javnom pozivu traži se dostava potvrde o uredno plaćenim obavezama izdata od strane Uprave lokalnih javnih prihoda umjesto od strane Poreske uprave).

Manipulacije konkursima

Tridesetak potencijalnih zakupaca crnogorskih plaža protestovalo je u februaru zbog ovog poteza, koji su tumačili kao malverzaciju JP MD sa ciljem da se omogući pobjeda pojedinim ličnostima bliskim Đukanovićevoj vlasti, a koje su na ovaj način mogle imati uvid u tačne iznose ponuda drugih konkurenata. JP MD je demantovalo optužbe, ali je skandal ipak kulminirao ostavkom direktora Đurovića, koji je na tu funkciju stigao u oktobru na mjesto Rajka Barovića, a koji je takođe lišen funkcije u vezi sa aferom oko zakupa plaža. (Barović, optužen od strane Specijalnog tužilaštva za borbu protiv korupcije za nezakoniti uticaj na tendersku komisiju, nagodio se sa tužilaštvom da uplati 7000 eura u dobrotvorne svrhe da ne bi bio krivično gonjen).

Iako je u međuvremenu iz Podgorice stigla direktiva da se uprkos grešci nastavi valorizacija pristiglih ponuda bez poništenja tendera, konkurenti nastavljaju da se žale na malverzacije i manipulacije u procesu na račun kojih ne manjkaju ni krivične prijave. Između ostalog, učestale su primjedbe na račun pravila da se jednakim brojem bodova (50) vrednuju novčana ponuda potencijalnog zakupca i njegove reference odnosno iskustvo. Kao rezultat, dešava se da zakup dobije konkurent koji je ponudio najnižu cifru, a kandidati koji ranije nisu bili zakupci se osjećaju diskriminisanima.

Prašina se digla i oko ponude Podgoričanina Vasa Dedivanovića koji je za zapadni i istočni dio plaže Kamenovo ponudio 1,1 milion eura – najveću cifru koja je JP MD ikada ponuđena za bilo koju plažu. Prema spekulacijama lokalnih medija, ponuđač nema stvarnu namjeru da zakupi plažu, već se radi o potezu koji ima za cilj da omogući drugoplasiranoj firmi Kamenovo beach da nesmetano dobije koncesiju uprkos tome što je ponudila znatno manje (26,750 hiljada eura, svega deset eura više od minimalne cifre) od trećeplasirane BIP Hotels (45 hiljada). Ukoliko Dedivanović ne potpiše ugovor sa Morskim Dobrom u roku od 15 dana, koncesija prelazi u ruke drugoplasiranog.

Oscilacije koncesijskih iznosa

Dok je konkurencija oštra za najatraktivnije i najskuplje plaže, desetine kupališta duž crnogorskog primorja nuđeno je za minimalni godišnji najam od 500 eura ili manje bez velikog interesovanja. U kotorskoj opštini najvišu ponudu dao je Oleg Deripaska za plažu Trsteno, 140 hiljada eura godišnje (minimalna cijena je bila 30 hiljada). Radi se o jedinoj kotorskoj plaži koja je dobila dvije ponude – drugoplasirana firma, Altia Montenegro, ponudila je 110 hiljada. Ostale plaže dobile su po jednu ponudu dok za četiri nije bilo interesovanja.

U opštini Kotor, najpovoljnije su plaže u Ljutoj (150 eura godišnje, 230m2) i Orahovcu (180 eura godišnje, 450m2), dok je više manjih kupališta bilo dostupno za minimalni godišnji najam od 400 eura. U Herceg Novom više manjih plaža je nuđeno za 200 eura godišnje, oko euro po kvadratnom metru, dok se u Tivtu se za 250 eura godišnje moglo iznajmiti 300m2 kupališta u Krašićima, ili plaža od 348 m2 na Markovom rtu u Donjem Stolivu. Minimalne cijene godišnjeg zakupa kupališta u Budvi kreću se od 500 eura za 60 metara plaže Presjeke u Reževićima (1,22 eura po metru kvadratnom), do 42.360 eura koliko je traženo za dio plaže u Bečićima (5.38 po kvadratnom metru). Slovenska plaža podijeljena je u desetak kupališta, čija pojedinačna minimalna cijena doseže blizu 40 hiljada eura za 160 metara (oko 7,7 eura po metru kvadratnom parcele od ukupno 5100m2).

Na godišnjem nivou, JP MD uprihodi oko šest miliona eura, od čega polovina biva raspoređena lokalnim upravama uz težnju da to bude proporcionalno sa prihodovanjem iz svake od opština. Zakon o morskom dobru nalaže preduzeću da preostalu polovinu uloži u “zaštitu, uređenje, unaprjeđenje morskog dobra, kao i za izgradnju infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra”.

Korist za lokalne zajednice?

Međutim, iz studija nevladinog sektora o poslovanju JP MD proizilazi da je ovo preduzeće u više navrata djelovalo mimo normi predviđenih zakonom, te da je između 2008. i 2013. “preusmjerilo najmanje 6 miliona eura u druge svrhe, umjesto da ih uloži u razvoj zone morskog dobra”. U izvještaju koji je pripremilo šest lokalnih NVO u okviru projekta “Veća transparentnost i odgovornost vlasti” finansiranog od strane EU, navodi se da je JP MD, između ostalog, 2009. godine najmanje milion eura namijenilo krpljenju rupa u državnom budžetu, gotovo dva miliona u povećanje kapitala kompanije (prema izvještaju revizora nije jasno da li je novac ikada uplaćen, s obzirom da povećanje kapitala nije uvedeno u Centralni registar, navodi se u dokumentu), dok je u analiziranom periodu 2,7 miliona eura čuvano na računima privatnih banaka umjesto da bude uloženo u lokalnu infrastrukturu. “Veoma je zanimljivo da u godišnjim izvještajima kao opravdanje što novac drže u bankama, umjesto da ga investiraju, odgovorni u preduzeću navode složenost postupka sprovođenja javnih nabavki ili kašnjenja u dobijanju dozvola za gradnju”, navodi se u izvještaju. Osim toga, precizira se i da su “ogromne cifre”, oko 350 hiljada eura godišnje, ulagane u sponzorstva i reklame, te da na samo poslovanje kompanije odlazi oko milion eura svake godine.

U dokumentu se ističe i da je JP MD od 2008. godine prihodovalo oko 1,5 miliona eura godišnje od naplata najma vlasnicima nezakonitih objekata na Adi Bojani, bez da je za to postojao zakonski okvir, te da se ta stavka ne pominje u izvještajima kompanije do 2012. godine, niti je “dinamiku ubiranja prihoda sa Bojane pratila ista ili bar približno slična dinamika ulaganja u zaštitu i revitalizaciju tog lokaliteta”.

Autor: Nela Lazarević

Izvor: Bilten – Regionalni portal