23 GODINE SAVEZA SINDIKATA RS

• 25. augusta 1992. godine osnovan je Sindikat Republike Srpske, kao izraz potrebe radnika i njihove želje da budu povezani i da dobiju legalnog zastupnika svojih prava i interesa na cijelom području Republike Srpske. Ujedno radnici su željeli da i na ovaj način daju legitimitet tek nastaloj državi i promociju njene demokratičnosti u zemlji i svijetu.

• 1993. i 1994. godine se uključujemo u donošenje niza zakona iz oblasti rada, kao npr. Zakon o radnim odnosima, Zakon o PIO , Zakon o zaštiti na radu, Zakon o državnoj upravi, Zakon o zapošljavanju i drugi, čime je prekinuta primjena zakona iz bivše BiH.

• 1993. godine donošenjem Zakona o radnim odnosima stvoreni su uslovi za socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje i potpisivanje OKU –a;

• 1994/1995 godinu Vlada, Savez sindikata i Privredna komora RS (tada zakoniti predstavnik poslodavaca) otpočeli su pregovore o OKU-u. Taj proces je tokom 1995. godine prekinut zbog uvođenja ratnog stanja u RS, ali je ubrzo, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nastavljen.

• 1996. godine donesena je Odluka o broju granskih sindikata po osnovu koje je bilo predviđeno osnivanje 12 granskih sindikata i Uputstvo o njihovom organizovanju .

• 1996. i 1997. osnovani su svi granski sindikati u okviru SSRS.

• 12. marta 1997. godine potpisan je OKU.

• Potpisivanjem OKU –a stvorene su pretpostavke za potpisivanje grasnkih kolektivnih ugovora, tako da su svi granski sindikati u okviru SSRS kroz socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje sa svojim socijalnim partnerima su potpisali kolektivne ugovore u periodu 1997 i 1998. godine.

• 21. 10. 1997. godine potpisan Sporazum o obrazovanje Ekonomsko socijalnog savjeta RS, prvi i jedini u odnosu na sve države nastale na području bivše države.

• Potpisivanjem OKU –a 1997. godine potpisana je i najniža cijena rada u iznosu od 150,00 dinara za 1997. godinu, a krajem godine je povećana na 200,00 dinara.

• Nakon prelaska na konvertibilnu marku 1998. godine, socijalni partneri su utvrdili najnižu cijenu rada u iznosu od 60.00 KM.

• 22. decembra 1999. godine na insistiranje Saveza sindikata RS, socijalni partneri su potpisali Izmjene i dopune OKU i novu cijenu rada u iznosu od 80,00 KM, što je uticalo da plate budu povećane za 33,3%.

• 1998. godine donesen je Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, jednoglasno i pozicija i opozicija, a ni jedna, od mnogobrojnih primjedbi SSRS nije prihvaćena.

• 2000. godine u dogovoru socijalnih partnera i uz tehničku pomoć MOR-a donesen je Zakon o radu, prilagođen novim društveno- ekonomskim odnosima, nastalim nakon privatizacije, kojim se prešlo na ugovorni radni odnos, a što je bio i najveći reformski zaokret u oblasti rada. Ovim Zakonom data je još veća sloboda i mogućnost socijalnim partnerima za uređivanje prava i obaveza između radnika i poslodavaca.

• U periodu 2000. do 2006. godine trajali su pregovori socijalnih partnera oko novog OKU-a i to je ujedno bio najduži period kolektivnog pregovaranja bez rezultata. U tom periodu imali smo u primjeni potpuno novi Zakon o radu i sa manjim doradama “stari” OKU.

• 21. marta 2006. godine, nakon punih šest godina potpisan je OKU, usklađen sa Zakonom o radu. Važno je reći da nismo izgubili ni jedno radničko ni sindikalno pravo, nego naprotiv mnogo toga smo povećali ( toplo obrok, regres, otpremnine u slučaju tehnološkog viška i penzionisanja, otkazni rok, uredili disciplinsk postupak i sl.)

• Uz OKU dogovorili smo i potpisali najnižu platu u iznosu od 205 KM.

• 2008. godine potpisali smo najnižu platu u iznosu od 250 KM.

• 2009. godine ponovo smo potpisali i povećali najnižu platu na iznos od 320 MK.

• U periodu od 2000. do 2007. godine Zakon o radu je šest puta mijenjan i dopunjavan što je zahtijevalo određena usklađivanja u OKU, a i Odluka Ustavnog suda je to nalagala.

• 5. maja 2010. godine, pod velikim sindikalnim pritiskom i prijetnjama, uz izuizetno angažovanje svih sindikalaca, a posebno predsjednice Ranke Mišić, potpisan je novi OKU, u kojem smo ,i pored ogromnog protivljenja poslodavaca i međunarodnih finansijaskih organizacija ,te uz niz opstrukcija pojedinih predstavnika iz Ministarstva rada, u potpunosti sačuvali stečena radnička i sindikalna prava.

• 5. maja 2010. godine potpisali smo i najnižu platu u iznosu od 370,00 KM, koja je i danas u primjeni.

• Od tog dana traju aktivnosti SSRS na očuvanju radničkih prava koja su utemeljena u Zakonu o radu i Opštem i granskim kolektivnim ugovorima.
• 2013. – 2015. godine je period najvećeg pritiska poslodavaca usmjeren na donošenje novog Zakona o radu, a samim tim i ukidanje kolektivnih ugovora.

• 1. maja 2015. godine organizovali smo protestnu šetnju pod nazivom “Ne novom Zakonu o radu”.

• Od 2015. godine poslodavcima su se pridružili gotovo svi: Vlada RS, MMF, WB, EK, političke partije, predsjednik RS.

ŠTA SMO OBEZBJEDILI – ŠTA TO ČUVAMO ?

• Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kao pravilo;

• Ugovor o radu na određeno vrijeme najduže na dvije godine i to samo u četiri slučaja;

• 40 časovno sedmično radno vrijeme;

• Plaćenu pauzu od 30 minuta;

• Godišnji odmor od 18 do 30 dana zavisno od dužine radnog staža radnika;

• Plaćeno odsustvo do pet radnih u određenim slučajevima;

• Pravo na porodiljsko odsustvu od jedne godine, odnosno dvije godine za dvoje i više djece;

• Pravo na utvrđivanje iznosa plate sa poslodavcem;

• Uvećanje plate po osnovu minulog rada za 0,50% po godini staža.

• Ograničen prekovremeni rad na maksimalno 10 časova sedmično, odnosno 150 sati godišnje;

• Uvećanje plate po osnovu prekovremenog rada (30%), rada noću (35%) i državnog praznika ( 50%).

• Najnižu platu, koja se tripartitno dogovara;

• Isplata plate u rokovima utvrđenim kolektivnim ugovorom, ali ne dužem od 30 dana;

• Obaveza poslodavca da radniku uruči obračun plate u pisanom obliku;

• Regres za korišćenje godišnjeg odmora;

• Naknadu za topli obrok u visini 50% od najniže plate;

• Troškove prevoza kod dolaska i odlaska sa posla;

• Terenski dodatak;

• Otkazni rok kod prestanka radnog odnosa;

• Otpremninu u slučaju prestanka radnog odnosa zbog tehnološkog viška;

• Otpremninu prilikom odlaska u penziju;

• Pomoć radniku ili njegovoj porodici u slučaju: smrti radnika, smrti člana uže porodice, teške invalidnosti i dugotrajne bolesti radnika i u drugim slučajevima u dogovoru sa poslodavcem;

• Zaštitu od mobinga;

• Posebnu zaštitu žena i mladih;

• Pravo radnika da mu se omogući odbrana kroz disciplinski postupak;

• Pravo na zaštitu prava na sudu uz besplatno zastupanje od strane sindikata;

• Oslobađanje radnih sporova od sudske takse;

• Pravo na mirno rješavanje radnih sporova;

• Pravo na štrajk bez bilo kakvog i čijeg odobrenja uz minimalna ograničenja u djelatnostima od opšteg interesa;

• I još mnogo i mnogo prava kao što imaju radnici u EU.

• Bili smo perjanica i uzor svima u okruženju u načinu kako se vodi socijalni dijalog i oblicima socijalnog dijaloga u RS.

U ČEMU JE PROBLEM ?

• Zakon o radu RS je moderan, fleksibilan, tržištu rada i ekonomsko – socijalnim uslovima RS prilagođen zakon, usklađen sa Konvencijama MOR-a i odredbama Evropske socijalne povelje koje je BiH ratifikovala;

• Na usklađenost svih zakona iz oblasti rada pa i Zakona o radu vodili smo računa u toku svih ovih godina, a što potvrđuju činjenice da nema oblasti koja nije normirana i koja odstupa od Evropskih pravila i međunarodnih normi;

• Od Evropskih pravila odstupa jedino način određivanja najniže plate i visina nadnica, a što se odražava na ukupnu zaradu radnika i na visinu ostalih materijalnih davanja, što sindikat donekle i razumije;

• Jedini problem je u doslednoj ( ne) primjeni propisa;

• Nezainteresovanost vlasti i pohlepa poslodavaca doveli su radnike u gotovo ponižavajući položaj;

• Sada sve promašaje žele nadoknaditi kroz novi Zakon o radu;

• Zbog ne primjenjivanja propisa ili njihove selektivne primjene, kesa se istanjila, pa iz nje i to malo treba da izvuku oni koji imaju mnoga, od onih koji imaju mrvice treba i to uzeti, a oni koji nemaju ništa, ništa im i ne treba- nisu navikli da imaju.

GDJE SMO SADA – NAKON 23 GODINE?

• Na početnu, kao i one 1993. godine kada su tadašnje vlasti pokušale zabraniti rad sindikata, kfalifikujući ga ostatakom komunizma i remetilačkim faktorom u tada mladoj državi.

• Iskoristili su taj period da 1993. godine,kroz Zakon donesen po hitnom postupku i koji je imao damo devet članova, svu društvenu imovinu pretvore u državnu, a potom je raskrčme i hiljade, hiljade radnika ostave bez posla, egzistencije i bilo kakvih prava;

• Danas smeta socijalni dijalog, smeta Savez sindikata RS koji ne prihvata reformsku agendu, koja je na štetu radnika i građana.

• Smetnja je Savez sindikata RS koji ne dozvoljava smanjenje radničkih i sindikalnih prava;

• Treba da aplaudiramo da nam pored oduzete imovine oduzmu i prava;

• Udarila sila na skromna radnička prava, na Savez sindikata RS, na demokratske vrijednosti mukom i radničkim znojem stečene, a sve zarad profita, kapitala, raskoši i bogatstva onih koji su nas opljačkali i to i dalje rade.

• Mi branimo samo svoju pravnu stečevinu, kao što to Evropa radi.

• Usamljeni smo u odbrani, jer i oni koji su samo prije nekog vremena tvrdili da neće donositi novi Zakon o radu bez saglasnosti Saveza sindikata RS, sada, nakon izbora, proglašavaju nas izdajnicima, rušiteljima Ustavnog uređenja RS, oponentima socijalnog dijaloga i retrogradnim snagama koji se bore samo za svoj interes.

ŠTA NAM JE ČINITI ?

• Od radnika smo dobili mandat da u ovom turbulentnom vremenu sačuvamo stečena radnička i sindikalna prava, kad već ne postoje uslovi za njihovo povećanje.

• Predsjedništvo i Generalno vijeće je utvrdilo pravac i način djelovanja;

• Odluke tih organa su naša obaveza da ih provedemo i da branimo najveću sindikalnu svetinju, a to su: stečena radnička i sindikalna prava.

• Niko nema pravo da ide nazad, kako su to uradili političari potpisujući Sporazum i Reformsku agendu koju su kreirale moćne finansijske organizacije sa ciljem da nam uzmu još ono malo što nam je Bog i priroda podarila, a nas i našu djecu pretvore u sirotinju koja će biti prinuđena da radi najprljavije poslove za bjelosvjetske moćnike.

• Možda postoji strah, ali sjetimo se onoga što je nekad davno rečeno : ” Ne idemo u bitku zbog sile koja nam prijeti, nego zbog svetinje koju branimo”.

Predsjedništvo SSRS, u povodu 23. godišnjice Saveza