Položaj radnika otežan jer poslodavci neće da pregovaraju
Potpisivanje kolektivnih ugovora u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) propisano je Zakonom o radu. Njihov značaj u zaštiti prava radnika i radnica je izrazito veliki jer sam Zakon o radu ne propisuje obim radnih prava. Time je značajno težište stavljeno na kolektivno pregovaranje. Kolektivnim ugovorima se obavezno ugovaraju plate, druga prava koja nisu propisana Zakonom o radu, kao što su otpremnina za odlazak u penziju, topli obrok, naknada za prijevoz, minuli rad, naknade za slučaj smrti radnika ili članova njegove uže porodice, dodatni dani godišnjeg odmora po raznim osnovama, dužina plaćenog i neplaćenog odsustva i osnovi za njihovo korištenje, status sindikalnog povjerenika, poslovi koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka i sl.
Novim Zakonom o radu u FBiH ograničeno je trajanje kolektivnih ugovora na tri godine. Uvedene su i izmjene koje se tiču potpisivanja Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Fedearcije BiH (OKU).
Poslodavci sve češće izbjegavaju potpisivanje kolektivnih ugovora
Zbog složenog ustavnog uređenja Federacije BiH, teško je utvrditi tačan broj sada važećih kolektivnih ugovora. Naime, po Zakonu o radu FBiH moguće je potpisati više vrsta kolektivnih ugovora: Opći (zaključuje se za teritoriju cijele Federacije i obavezuje sve radnike i poslodavce u FBiH), granski (zaključuje se za posebne djelatnost), kolektivni ugovor za područje kantona i kolektivni ugovor kod poslodavca (ovim ugovorom regulišu se prava i obaveze radnika i poslodavaca koji nisu uređeni općim i granskim kolektivnim ugovorom). Pojedinačnim kolektivnim ugovorom ne može se utvrditi manji obim prava i obaveza nego što je utvrđeno općim, odnosno granskim kolektivnim ugovorom.
U ovom trenutku u Federaciji BiH nema Općeg kolektivnog ugovora čime je položaj radnika i radnica znatno otežan. S obzirom da veliki broj poslodavaca unutar Udruženja poslodavaca FBiH izbjegava potpisivanje granskih kolektivnih ugovora, njihov broj je znatno opao u prethodnih nekoliko godina. Poslodavci su uspjeli u namjeri da se u najvećem broju grana i sektora obim prava radnika definiše pravilnicima i ugovorima o radu. Uz to, veliki broj poslodavaca, suprotno Ustavu, zakonima i međunarodnim konvencijama, zabranjuje sindikalno organizovanje u njihovim kompanijama, a postojanje sindikata je preduslov za kolektivno pregovaranje i potpisivanje kolektivnog ugovora. Zbog svega navedenog, danas imamo veliki broj radnika koji nisu obuhvaćeni kolektivnim ugovorima. Nažalost, u vrijeme izrazito teške ekonomske situacije i inflacije kroz koju prolazimo, nepostojanje definisanih nivoa plata ostavlja radnike na milost i nemilost poslodavcima koji mogu, radi ostvarivanja ekstraprofita, isplaćivati zarade kakve žele.
Isti posao a različite plate po kantonima
Kolektivni ugovori za područje kantona potpisuju se u oblasti obrazovanja, policije, komunalnih usluga, zdravstva i uprave. U pojedinim kantonima se kolektivni ugovori, uprkos teškim pregovorima, redovno potpisuju, dok u drugima poslodavac (kantonalna vlada ili ministarstvo) to godinama izbjegavaju da učine. Problem je, takođe, i što su tim ugovorima materijalna prava radnika u istim sektorima a različitim kantonima definisana drugačije. Tako imamo situaciju da radnici u jednom kantonu imaju značajno niže plate od svojih kolega koji rade na istim poslovima u drugom kantonu.
I pored ovakve prakse, u FBiH je trenutno na snazi 10 granskih kolektivnih ugovora ali većina prestaje da važi 31. decembra ove godine. Nažalost, nije sigurno da će do tog datuma biti potpisani novi. Ono što posebno zabrinjava je što je većina potpisana u granama i sektorima gdje je poslodavac Vlada FBiH, direktno ili kao većinski vlasnik u javnim kompanijama. Istovremeno, u sektorima u kojima većinu čine privatni vlasnici, broj potpisanih kolektivnih ugovora je zanemarljiv.
Nema posebne pomoći od strane države u smislu podsticanja na kolektivno pregovaranje. Naprotiv, stiče se utisak da vlast radi sve što je u njenoj moći da potpuno ukine socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje. S obzirom da se ono bazira na dobrovoljnosti poslodavaca, sindikatima najveći izazov predstavlja dovođenje poslodavaca za pregovarački sto. Drugi izazov su zahtjevi sindikata tokom samih pregovora jer vrlo često se dešava da poslodavci jednostavno te zahtjeve označe kao nerealne, odbiju ih i prekinu pregovore. Time se sindikatima ukida svaka mogućnost da na ravnopravnoj i partnerskoj osnovi ispregovaraju veći obim prava za svoje članove i članice.
Stručna služba Saveza samostalnih sindikata BiH
